| |
 |
| |
Kodeks upravljanja privrednim društvima je pravno neobavezujući skup principa, standarda i preporučenih dijelovanja/pozitivnih iskustava (best practice), kojeg prihvata određeno tijelo kolektiva s ciljem određivanja djelotvornijeg upravljanja privrednih društava. U pojedinim državama EU bilo je do sada prihvaćenih više od četrdeset takvih kodeksa, a neki su bili prihvaćeni također i na naddržavnoj ravni (npr. OECD Principi korporativnog upravljanja). Velika većina kodeksa bila je prihvaćena poslije 1997. godine. Najdužu tradiciju na ovom području ima Velika Britanija, gdje je do sada bilo usvojenih više od deset kodeksa i gdje su također najstariji – čak šest ih je bilo usvojeno i prije 1997. godine.
U praksi ne postoji jedinstveno pravilo o tome, koja interesna grupa je „najmjerodavnija“ da prihvati kodeks. Zato oni dolaze od skoro u potpunosti „vladinih“ tijela (većina njemačkih kodeksa – npr. Glasnik Berlinske inicijative), koje je napisala po nalogu ministarstva, sastavljena i od vlade sponzorisana komisija, menadžerskih organizacija (Glasnik Švedske Akademije, CG, Preporuke Federacije Belgijskih korporacija), koji su nastali kao produkt samoregulacije od strane dobrovoljnih udruženja menadžera, investitorskih udruženja (Smjernice danskog udruženja investitora), koje čine udruženja investitora, burznih udruženja (Preporuke Portugalske komisije za tržište vrijednosnim papirima), koja su izdale grupe stručnjaka po nalogu burze, do kombinovanih tijela (preda Report), koja čine grupe u kojima su bili predstavnici svih gore već nabrojanih.
Posljedica veoma različite prirode izdavača i postupaka prihvatanja kodeksa, je različita pravna priroda kodeksa. Mehanizmi, s kojima se privredna društva i njihovi organi, vlasnici te zaposleni stimulišu da poštuju odluke i preporuke kodeksa, su poprilično različiti. Većinom su kodeksi dispozitivne prirode, odnosno pojedino društvo ih poštuje samo ako to želi. To je logično, jer je neprisilan način uređenja i ostavljanje određene slobode pojedinim društvima suština kodeksa i jedan od razloga zašto se stvari ne uređuju zakonima. Iako uprkos tome imaju određenu snagu i značaj, jer su autonomne norme, za koje postoji suglasnost aktera, koji ih prihvataju.
|
|
|
| |
 |
|
 |
|
 |
| |
TEST |
|
|
